Vijest o obustavi poslovanja zbog Covid 19 Davora je zatekla baš u vrijeme kada je bio pred potpisivanjem unosnog ugovora s jednom velikom domaćom kompanijom. Njegova prva reakcija bio je strah, a nakon toga uslijedilo je milijun pitanja; “ Što će biti sa mnom, s mojom firmom, gdje ću naći novce za plaće svojih radnika, koliko dugo mogu izdržati s ovim sredstvima na računu, da li ću morati sve zatvoriti, otpustiti ljude?” 

Sada, nekoliko tjedana nakon zatvaranja, našao je svoj mir. Zadržao je svih svojih 6 zaposlenika, država će mu pomoći da se izvuče iz trenutačne krize i nada se da će prije ljeta normalno  nastaviti voditi svoju firmu koja se bavi nabavkom i prodajom robe.

Kada je strah popustio, počeo je čak i uživati u radu od kuće: “Ovo je super, ne moram svaki dan provoditi dva sata vozeći se na posao,  mogu organizirati posao onako kako meni odgovara, nitko me ne prekida dok radim, imam svoj mir i tišinu, a kada imam neka pitanja samo pošaljem mail –  i problem je riješen!” 

A onda su krenuli problemi. I to baš tamo gdje ih je najmanje očekivao –  S ljudima, s njegovim zaposlenicima.

Jednoga dana nazvala ga je Ivana, njegova tajnica i rekla mu je da se čula s Marijom ( financijašicom) i da su se iznenadile kako im se dva tjedna nije javljao, osim mailom. Zaključile su da hitno mora početi organizirati zajedničke sastanke s timom barem jedanput tjedno – on line, naravno. Tako, naime piše u savjetima koji već danima kruže po društvenim mrežama!

Mada nije vidio smisao tih zajedničkih druženja, Davor je odlučio poslušati njihov savjet i nakon nekoliko pokušaja i pogrešaka uspio ih je sazvati sve u četvrtak.

Svi su bili oduševljeni kada su se prvi put vidjeli i čuli (pa makar i preko kompjutera) jedino je Goran, njegov glavni prodavač bio neraspoložen. Kada ga je upitao u čemu je problem, hladno je odgovorio da ne vidi smisao ovog druženja (tipa “ Vlak u snijegu”) i da bi više volio da je Davor svakome poslao njegove zadatke na koje se sada treba fokusirati. Na taj način sve bi se puno brže i mirnije riješilo!

Ova Goranova izjava izazvala je veoma negativne reakcije drugih članova tima. Ivana ga je čak optužila da je sad do maksimuma došla do izražaja njegova sebičnost i egoizam. Sastanak je potpuno izmakao kontroli i Davor je u zadnji tren uspio spriječiti katastrofu već na samom početku njihovih druženja online.

Iako se duboko u sebi složio s Goranovim stajalištem jer i sam nije vidio potrebu za ovakvim načinom komuniciranja,  nije to glasno izrekao jer je vidio kako su ostali negativno reagirali na Goranov komentar.

Ali mučilo ga je to cijeli dan i kada je napokon legao u krevet, počeo je razmišljati: “Gdje je problem? Zašto ne možemo sve raditi kao i ostali ljudi sada – u tišini doma, sami? Ionako ako imam problem mogu ga poslati mailom onome koga trebam i riješit ćemo to za tren? Što je to što drugim članovima treba, a meni i Goranu ne? Po čemu se razlikujemo?”

Odgovor je jasan – svi mi imamo svoj preferirani  RADNI STIL.

 Dok neki vole raditi sami, po svojim pravilima i u svom ritmu (individualni radni stil), neki vole raditi u manjoj grupi koja se sastoji od nekoliko  poznatih i povjerljivih ljudi (grupni radni stil) a postoji i ona kategorija ljudi koja kaže: “Što nas je više – to bolje!” (timski stil) .

Kao što i sami možete zaključiti, Davor i Goran vole individualni radni stil, dok ostali članovi tima pripadaju jednoj od druge dvije kategorije. I zato je jako bitno da individualci ponekad prihvate da su dio tima i da svoje ponašanje prilagode drugima. I da shvate da će ostalo vrijeme moći organizirati na način koji njima odgovara – u miru i tišini svoga doma. #ostanitedoma

 

Ako vam se sviđaju ove naše priče o problemima koji se događaju u ovim novim, većini nepoznatim situacijama, pokažite nam to (lajkajte), pa ćemo nastaviti s vama dijeliti probleme našeg tima kojih je svakim danom sve više i više 🙂